Blog

Prirodni bazen je fantastičan vodeni element koji donosi velike ambijentalne i boravišne vrijednosti vrtu u kojem se nalazi.

Nije za svakoga, ali ako ste ljubitelj prirodnog pejzaža i čim manjeg održavanja, možda je baš ovo bazen za vas.

Glavna razlika izmedju prirodnog i bazena ‘as we know it’ je što ovdje nema ni trunke klora ili kemije za održavanje kvalitete vode za plivanje. Cijeli taj posao odrađuju vodene biljke, bakterije i poneka ribica.

Prirodni bazen se tako sastoji od 2 povezane cjeline – dio za kupanje ili plivanje i dio za filtriranje ili regenaraciju.

Zonu filtracije/ regeneracije možemo izvesti na 2 načina ili njihovim kombiniranjem. Prvi se temelji na protoku vode uz pomoć pumpe i tad struja vode u obliku potočića ili slapa usmjerava cirkulaciju prema biološkim filterima. Takva zona se može odvojiti u posebno jezerce, sakriti iza ili ispod stijene ili nekog drugog prirodnog materijala i elementa.

Drugi način je još jednostavniji i ‘samoodrživiji’ i tu se zona regeneracije inkorporira uz rub bazena za plivanje u obliku zasađene filter zone.

Ribice su, osim za atraktivnost, zadužene i za komarce.

Prirodni (eko ili bio) bazen je u svojoj biti močvarni sustav stvoren ljudskim rukama, koji filtrira vodu i opire se nastanku algi svojom bio ravnotežom, savršeno se uklapajući u prirodni okoliš raznih klimatskih zona.

Ako vam se čini kao odlično rješenje za vodu u okućnici, to ovakav bazen stvarno i jest, uz veliki ‘eco-friendly’ epitet.

Prednosti i nedostaci (priroda vs. kemija)

Krenimo od nedostataka ili uvjeta, kako bi mogli završiti sa svim onim predivnoćama koje ovakav bazen nudi:

– Voda u prirodnom bazenu nije kristalno bistro tirkizna kako smo navikli vidjeti ju u ‘normalnim’ bazenima. Više je u nijansi zelene, najčešće prozirno svjetlozelena ako je bioravnoteža ok.

– Nešto održavanja povremeno je ipak potrebno (čišćenje filtera i pumpi ako bazen funkcionira na tom principu, dodavanje bakterija ili bilja, uklanjanje algi). To će vam vaš bazen i sam pokazati.

– Teško je naći kvalitetnog i upućenog izvođača za ovakve bazene. 

– Prirodnom bazenu treba nešto veća površina kako bi se napravio dobar odnos zone filtriranja i zone plivanja.

Prednosti:

– Prirodni su, bliski, opuštajući, bez toksičnih kemikalija koje nadražuju kožu i oči.

– Nakon prvotnog ulaganja i truda oko izvedbe, samoodrživi su, uz nesto malo povremenog finog ugađanja.

– Možete dati mašti na volju i sagraditi prirodne tobogane, vodopade, potočiće, stijene za skakanje, zone za sunčanje i odmor, plažice, moliće itd…

– Nije problem u blizini posaditi veće drveće i grmlje za prirodni hlad.

– Ovakvi bazeni privlače razne životinje- uz ribice i ptičice, žabe i ostali ‘wildlife’. Komarci će prirodnim hranidbenim lancem biti pojedeni.

– Ambijentalne vrijednosti su ono u čemu ćete najvše uživati. Pogled na ovakav bazen, stupanj njegove uklopljenosti u okoliš, raznolike vizure, sinestetički doživljaj, sadržaji koje nudi – sve su to kvalitete koje rijetko koji element sam po sebi donosi vrtu.

Izvedba

Izrada prirodnog bazena razlikuje se od standardne instalacije bazena na nekoliko ključnih načina. Prije svega je važno naći izvođača od povjerenja ili se možda sami upustiti u tu avanturu

Izvođenje kreće iskopom rupe koja postaje bazen, bez potporne konstrukcije kao kod tradicionalnog bazena.

Nakon što zidovi dobiju pravilan nagib (koji bi trebao biti približno 1:3, kako bi se ublažilo klizanje zemlje), rasporedite zonu za plivanje i zonu za biljke. Ovaj omjer je vrlo važan jer ako je netočan bazen neće ispravno funkcionirati. Biljna zona stvara mini ekosustav koji rezultira čišćenjem bazena i važno je da je dobro izvedena i zauzima bar 50% površine bazena.

Zatim se bazen oblaže debelom plastičnom folijom (folija za bazene), koja se prekriva s cca 10cm šljunka kako bi se stvorila podloga za rast dobrih bakterija — to će također pomoći u omjeru prirodnog života i prostora za plivanje u bazenu.

S iskopanom i obloženom rupom i raspoređenim zonama, sljedeći korak je izrada pristupa bazenu. Budući da padine na prirodnom bazenu mogu biti prestrme za hodanje, ali preplitke za skok u njih, rješenje može biti pristanište koje se proteže u bazen. Također možete postaviti kamene stepenice ili nadgraditi bočne zidove kako biste učvrstili zemljane.

Sljedeća faza je sadnja biljaka. Istražite koje vrste biljaka (i koliko ćete ih trebati) će moći održati vaš bazen čistim u vašem specifičnom okruženju jer to varira ovisno o vašem zemljopisnom području.

Biljke

Prirodni bazeni se dakle oslanjaju na višegodišnje biljke koje svojim korjenovim sustavima pročišćavaju vodu. Sadimo ih na plitku terasu (‘policu’) koja se proteže uz rubove bazena koja je zona regeneracije i  odvaja zasađenu zonu od plivača. Taj prostor je ujedno i omiljeno boravište žabama i ribicama koje se hrane leglima komaraca.

Važno je da prevladavaju autohtone i dobro prilagođene biljne vrste kako bi sustav funkcionirao.  Biljke koje sadimo u prirodne bazene možemo podijeliti u 4 skupine:

Podvodne biljke – ukorijenjene su ispod površine vode:

– mrijesnjak (Potamogeton sp.)

– bakopa (Bacopa monnieri)

– vodena kuga (Elodea sp.)

– tvrdi rogoznik (Ceratophyllum sp.)

Plutajuće biljke – na površini vode:

– vodena leća  (Lemna minor)

– vodeni zumbul (Eichhornia crassipes)

– lopoči (Nymphea sp.)

– vodeni jaglac (Ludwigia repens)

Rubne biljke – uz rubove i kutove:

– žuta perunika (Iris pseudacorus) 

– močvarni hibiskus (Hibiscus coccineus)

– srčastolisti pontederij (Pontederia cordata)

– močvarna potočnica (Myosotis scorpioides)

Biljke koje izviru – visoke i vidljive i iz udaljenih vizura

– strelica (Saggitaria sp.) 

– papirus (Cyperus papyrus)

– rogoz (Typha angustifolia)

– vrbica (Lythrum salicaria)

 – štitasti vodoljub (Butomus umbellatus)

Sadite u skupinama, nakon što pričekate da se sloj zemlje (s čim manje organske tvari) slegne te učvrstite šljunkom.

Ovim posebnim i korisnim vodenim biljkama završavam serijal o prirodnim bazenima i nadam se da vas je prirodni bazen bar malo zaintrigirao i inspirirao